subota, 28.03.2015.
užici prokletih
Zadnji post na mom blogu nosi naslov "Goodbye 2013". Bilo je još nešto nakon toga ali sam izbrisala iz razloga koje neću sada u detalje analizirati. Uglavnom, radilo se o teškoj pljuvačini po muškom rodu, mislim da sam isti tada mrzila najviše u svom životu.
U međuvremenu sam poželjela goodbye i 2014-oj, ušla u Isusove godine, izgubila ljubav (točnije, pustila je), našla ljubav, izgubila ljubav, izgubila sebe, našla sebe, pa opet izgubila sebe i... sad se ponovo nalazim. Ide brže nego prije, što je svakako pozitivno i drugačije. Ono što nije drugačije jest činjenica da kod mene nema jednostavnog. Sve mora biti komplicirano do bola. Govori mi nedavno netko drag da sam ja magnet za komplicirano. A jebi ga. Možda i jesam. I što sad? Svaku kompliciranu situaciju dosad sam preživjela pa mislim da će tako biti i dalje. Barem mi nije dosadno.
Nekome se stvari poslože jednostavnije i brže, nekome se uvijek slažu komplicirano, a nekome se nikad niti ne poslože. Postoje i oni ljudi koji vole stvari vidjeti jednostavno pa sami sebe uvjere kako je sve super i sve je za pet. Postoje i oni koji u svačemu vide nešto negativno i komplicirano (i ja se ne bih baš isključivala iz ove skupine). Hoću reći, puno je toga stvar percepcije.
Imam osjećaj da će ova godina biti godina promjena. Ne nužno na bolje, naravno. "Things change, doesn't mean they get better", da citiram House-a.
Što god, ja sam spremna.
I da, gospodine, mislim da sam se zaljubila u vas. A vi... Kako hoćete.
Objavljeno u 11:46 • Komentari (2) • Isprintaj • #